Sjećanje

Konačno malo odmora i posjeta mom Trebinju... Gledam tako po našoj dječijoj sobi i nailazim na fotografije uredno složene u polici... Mnoštvo crno-bijelih fotografija našeg djetinjstva, osmjeh je na licu i prisjećanje na razne dogodovštine iz tog perioda. Svaka za sebe kao neki stari film priča posebnu priču i podsjeća me zašto sam toliko zavoljela fotografiju i zašto sam danas baš ovakva osoba. Sjećanje na čovjeka zbog koga sam zavoljela fotografiju i koji mi je otvorio vrata u novi svijet. Sjećanje na čovjeka koji je i napravio sve ove fotografije i kome sam neizmjerno zahvalna na tome, sjećanje na oca...

Kada sagledam svoj život do sada, mogu samo da budem srećna i zahvalna svojim roditeljima što su nam pružili tako bezbrižno i divno djetinjstvo i naučili nas pravim životnim vrjednostima.

Zbog svega toga imala sam potrebu, želju da i sa vama podjelim djelić tih fotografija koje su obilježile jedan period sestrinog i mog života...

Rea M.